Majke su prepoznale važnost usmjeravanja djece prema moralnom i pravilnom razmišljanju i ponašanju, posebno u osjetljivim godinama odrastanja. Za mnoge, medrese predstavljaju idealan okvir za to, ali svi ne mogu prisustvovati medresama. Ipak, postoji način da se duh medrese prenese na drugu djecu kroz angažman u džamiji, džamijskim aktivnostima i kontakt s imamima i učiteljima.
Dijete koje provodi vrijeme u džamiji često postaje uspješno dijete, ispunjeno bogatim iskustvima i lijepim uspomenama. Miris džamije, zajedništvo s drugom djecom, i podrška imama i učitelja ostavljaju dubok trag u sjećanju, koji se s nostalgijom prisjećaju i u odraslom dobu. Ovo iskustvo pruža im prvo samopouzdanje, komunikacijske vještine te otvara vrata nafake, blagoslova i dobročinstva.
Međutim, ponekad se postavlja pitanje kako mi kao odrasli reagiramo na prisustvo djece u džamiji. U situacijama kada se djeca nemirno ponašaju tokom molitve ili aktivnosti, važno je reagirati s razumijevanjem i podrškom umjesto srdžbom ili odbijanjem. Djeca koja dolaze u džamiju trebaju biti dočekana s otvorenim rukama, pohvaljena za njihov trud, te blago ispravljena uz jednostavne poklone kao poticaj.
U ovim vremenima društvenih izazova i kriza, džamija treba biti sigurno utočište za djecu, pružajući im podršku i moralnu stabilnost. Imami i učitelji imaju ključnu ulogu u vođenju i podržavanju djece, pružajući im ne samo vjersko obrazovanje već i psihološku podršku i životne savjete. Stvarajući pozitivno okruženje za djecu u džamiji, ulažemo u njihov uspjeh i duhovni razvoj.
